PREDAJA
Toliko
riječi
a riječi nepotrebne,
samo nemir unose
u nas.
a riječi nepotrebne,
samo nemir unose
u nas.
Oči su
izvor iz kojeg
žedna duša pije
ljubav tajanstvenu.
Toliko riječi,
a zvuk violine
izgubljen u nama,
budi nadu...
gradi za nas puteve
kojima nismo išli.
Možda nas spoje
u vremenu, zaustave
ljubav u odlasku.
žedna duša pije
ljubav tajanstvenu.
Toliko riječi,
a zvuk violine
izgubljen u nama,
budi nadu...
gradi za nas puteve
kojima nismo išli.
Možda nas spoje
u vremenu, zaustave
ljubav u odlasku.
SVAKI
PJESNIK IMA STIH U OBLACIMA
U
ovoj zbirci predstavljamo pjesme članova grupe - Scuola di Poesia-School of Poetry-Hrvatska
Delegacija, nelektorirane i nesavršene, ali pune titraja duše onih, koji pokušavaju „pjesmom“ iskazati razmišljanja i emocije. Ne tražite savršenstvo
dok čitate, jer ništa nije savršeno.
Svaka duša ima svoj zapis pa vam nudim
razmišljanje, otkrivanje, upoznavanje tih duša stihom okrunjenih.
Ova zbirka ima mnogo lica: tužnih,
radosnih, tajanstvenih, zanosnih... Ni jedno nije isto.
Sva
su vatromet boja i slova.
Nadam se da će se za svakoga od vas naći
to čarobno „nešto“ što će vas dotaknuti toplinom.
Zato
sam se (moram priznati) dobro namučila (jer je i za mene ovo bilo učenje
ovladavanja tehnikom informatičke pismenosti) da je posložim, kako bi prikazala
i usrećila one koji su se pridružili grupi Scuola di Poesia-School of
Poetry-Hrvatska Delegacija, a vama ponudila na čitanje.
Poezija je KRALJICA ljepote. Svatko od nas
ima favorita. O ukusima se ne raspravlja.
Svačiji
treba uvažavati.
Nadam
se da se u ovoj zbirci za čitatelje
nalazi ponešto u čemu će uživati. To je bila moja želja kada sam odlučila
pripremiti ovu zbirku.
Nada
Vučičić
Slike u knjizi su autorsko djelo Nade Vučičić.
Slike u knjizi su autorsko djelo Nade Vučičić.
Delegat - Scuola
di Poesia-School of Poetry Silvano
Cavaliere Bortolazzi -Hrvatska Delegacija
NAGOVJEŠTAJ
Čekaju
me
ljubavne
pjesme
zrcala
tkana u očima
Vrijeme
sastanka
korača
kroz vjetar
I moje
usne
rasute
daljinama
prolaze
kroz slapove
tvojih
misli
Čekaju
me
prepoznatljive
ruke
Nemiri
što se provlače
mojom
kosom
Dodiri
nježnih šaputanja
u
krletkama srca
Osnažena
čula
preplanulih
sjećanja
Čekaju
me
šareni
leptiri
na
trepavicama
Evica Kraljić
Tu, mia festa
Quando
chiudo gli occhi
bagnata dal sole
so che sei qui con me.
Quando
affondo nell'acqua
e ritrovo la vita nel suo abbraccio
so che sei qui con me.
Quando
il respiro è più intenso
e mi immergo nel buio
ancora, ancora lo so.
Anche
invisibile un segno di te
si allarga al vento come un vessillo festivo
così ti libri nei miei pensieri.
Enea Hotić
Prevela Milica Malinović,studentkinja na Odsjeku za talijanski
jezik.
PJESMA NEDOVRŠENIH ILUZIJA
Moja kuća je nedovršena.
Nalazi se na strmoj litici.
Prozori i vrata su okrenuti ka dnu.
Imam samo četiri sobe
koje su prepune tričarijama ,
koje mi zapravo ne trebaju
a i nemaju nikakvu posebnu vrijednost.
Zidove sam još davno ukrasila
nedovršenim slikama,
na kojima su pejzaži
ubojite ambrozije u cvatu.
Na jednom prozoru su rešetke.
To je moja soba.
Tu spavam,tu sanjam,
tu se budim.
Tu i sada promatram
nedovršenog leptira
kako se utapa
u nedovršenoj dubini gejzira
i smije se grohtom,
jer još nije shvatio
da su mu to zadnje minute života.
Na nedovršenoj slici,
u nedovršenoj pjesmi,
u mojoj kući na strmoj litici,
s prozorima okrenutim ka dnu.
Vesna Andrejić Mišković
Moja kuća je nedovršena.
Nalazi se na strmoj litici.
Prozori i vrata su okrenuti ka dnu.
Imam samo četiri sobe
koje su prepune tričarijama ,
koje mi zapravo ne trebaju
a i nemaju nikakvu posebnu vrijednost.
Zidove sam još davno ukrasila
nedovršenim slikama,
na kojima su pejzaži
ubojite ambrozije u cvatu.
Na jednom prozoru su rešetke.
To je moja soba.
Tu spavam,tu sanjam,
tu se budim.
Tu i sada promatram
nedovršenog leptira
kako se utapa
u nedovršenoj dubini gejzira
i smije se grohtom,
jer još nije shvatio
da su mu to zadnje minute života.
Na nedovršenoj slici,
u nedovršenoj pjesmi,
u mojoj kući na strmoj litici,
s prozorima okrenutim ka dnu.
Vesna Andrejić Mišković
Molitva II
Razgrni oblake od crne svile i
prospi po zemlji srebrnu kišu
udahni vjeru kroz koprene magle
u ljude ove što umorno dišu.
Pošalji bar jednoj izgubljenoj duši
anđela s neba i glas plahih zvona,
ulij nam nadu u prazna srca,
unesi svjetlo u tam kazniona.
O čuj nas e usliši molitve naše
dok još nismo postali robovi noći
pruži nam ruku kroz oblake bijele pa
ćemo opet voljeti moći.
Natasa Butinar "Molitva II" (1989)
prospi po zemlji srebrnu kišu
udahni vjeru kroz koprene magle
u ljude ove što umorno dišu.
Pošalji bar jednoj izgubljenoj duši
anđela s neba i glas plahih zvona,
ulij nam nadu u prazna srca,
unesi svjetlo u tam kazniona.
O čuj nas e usliši molitve naše
dok još nismo postali robovi noći
pruži nam ruku kroz oblake bijele pa
ćemo opet voljeti moći.
Natasa Butinar "Molitva II" (1989)
Araya
Mundi
Razgrnuti oblaci
Razgrnuti oblaci pdf.
Razgrnuti oblaci zip.